DPB Ku?a

Click here to edit subtitle

Blog


view:  full / summary

5 nacina kako osnaziti odnos s vasim tinejdzerom

Posted on February 15, 2017 at 5:05 PM Comments comments (3)


Dobri odnosi vrlo su važni za zdravlje. Osobito obiteljski odnosi koji su temeljni za pružanje djeci sretan i uspješan život. Međutim, za postizanje snažnih obiteljskih odnosa potrebno je mnogo brige, rada i truda. Svima nam je poznato da su tinejdžerske godine često prijetnja dobrom i potivinom odnosu između roditelja i njihove djece. No postoji nada za nadvladavanje ovih izazova i razvijanje snažnog i zdravog odnosa s vašim tinejdžerima.


ParentFurther je online stranica s mnogim materijalima koji mogu pomoći obiteljima da kroz razne aktivnosti osnaže svoje odnose. U skladu s njihovim istraživanjima otkrili su da postoji 5 strategija koje nam mogu pomoći u razvijanju unutarobiteljskih odnosa.


1. POKAŽITE BRIGU

Svi trebamo znati da se netko brine za nas. Osobito je to slučaj kod tinejdžera koji žele znati da je roditeljima stalo do njih. To im pokazujemo kada ih slušamo, kada smo blagi jedni prema drugima, kada ulažemo jedni u druge, kada pokazujemo interes te kada smo pouzdani. Istraživanja pokazuju da kada djeca i mladi odrastaju u obiteljima koje su ispunjene toplinom i brigom, bolje im ide u školi, manja je šansa da se loše ponašaju, više se trude i osjećaju da imaju svrhu.


2. IZAZOVITE RAST

Izazovi se pojavljuju u mnogim oblicima u odnosu između roditelja i djeteta. Dio roditeljske uloge jest izazvati svoje dijete da raste, uči i da se usavršava. Inspirirajte svoje dijete da vidi svoje mogućnosti u budućnosti. Dajte im jasna očekivanja i iskomunicirajte s njima da želite da maksimalno iskoriste svoje potencijale. Ohrabrujte svoje dijete da se trudi što više može. Dajte im određena ograničenja koja će ih činiti odgovornima prema pravilima i očekivanjima.


3. PRUŽITE POTPORU

Potporu možete pokazati na mnogo načina i nje nikada ne može biti previše! Podupiranje vašeg tinejdžera na praktične i uočljive načine može se iskazati kroz ohrabrenje, vodstvo, zauzimanje za njih te isto tako kada ste im vi sami primjer. Baš kao što su odnosi dvosmjerni, tako je i potpora. Dobro je i za roditelje da imaju potporu od drugih odraslih osoba kako bi i na taj način bili primjer svojim tinjdžerima.


4. DIJELITE MOĆ

„Dijeljenje moći“ odnosi se na radnje koje činimo kako bismo utjecali jedni na druge, učili jedni od drugih te radili jedni s drugima. Kako, onda, dijelimo tu moć? U našim odnosima to bi trebali izgledati tako da se poštujemo, pregovaramo (dajemo jedni drugima pravo glasa kada se donose odluke koje utječu na njih), komuniciramo jedni s drugima te surađujemo zajedno kako bismo ostvarili ciljeve i riješili probleme.


5. PROŠIRUJTE MOGUĆNOSTI

Isprobavanje novih stvari, upoznavanje novih ljudi, odlaženje na nova mjesta i razmišljanje o novim idejama – sve su ovo stvari pomoću kojih možete proširiti mogućnosti za sebe i svoje tinejdžere. Pomozite svome djetetu da istražuje tako što da ga izložite novim ljudima, mjestima i stvarima. Povežite ih s drugima kako biste im pomogli da rastu. Usmjerujte ih u problemima koji bi ih mogli spriječiti da prošire svoje mogućnosti.


Posjetite parentfurther.com za više informacija o ovim strategijama i pročitajte više o istraživanjima koja su provedena kako bi se došlo do ovih rezultata. Možete također pronaći i kvizove te pitanja za rasprave o kojima možete razgovarati s vašim tinejdžerima. Stvarno vam preporučam da posjetite njihovu stranicu i pogledajte koja su to područja u vašem roditeljstvu na kojima trebate raditi kako biste razvili određen vještine u vas i vaših tinejdžera.


Ashley Denton


 

ADVENT U DPB-u, ADVENT U MOM SRCU

Posted on December 23, 2016 at 4:00 AM Comments comments (2)


Dragi učenici, učenice, učiteljice i učitelji, dragi roditelji, dragi svi!


Već smo mnogo toga govorili o Božiću i o božićnim događajima. Čitali smo neke biblijske zapise i o njima razmišljali. Danas nam ostaje pitanje koliko su svi ti zapisi točni i kako možemo znati da se baš tako sve dogodilo?


Najljepši i najduži zapisi o Isusovom rođenju nalaze se u evanđelju po Luki. Evanđelist Luka bio je liječnik po struci i vrlo točan povjesničar. Njegova stručnost i pedantnost nadaleko su poznate bile još u ono vrijeme. Luka je imao želju napisati Evanđelje koje će Isusa, Sina Božjega prikazati utjelovljenim u naše ljudsko obličje. Za njega je bilo iznimno važno opisati zemaljske okolnosti, događaje i kronološki slijed u životu tijekom Isusova života na zemlji i to od rođenja do smrti i uskrsnuća.


Luka je autor još jedne biblijske knjige koju nazivamo Djela apostolska. Ta knjiga opisuje nastajanje prve Crkve te misijska putovanja apostola Pavla i širenje evanđelja sve do Rima. Njegovo poznavanje geografije, točni dnevnici putovanja i način pisanja, sve je to uvjerljivo bilo tako točno da su i drugi istaknuti povjesničari toga vremena prepoznali Lukinu stručnost. Sadašnja znanost, također, nikad još nije našla niti jednu pogrešku u zapisima. Naprotiv, Lukini zapisi najtočniji su povijesni spisi od svih koje imamo iz toga vremena, čak točniji i od poznatih rimskih povjesničara. Izvještaji u Evanđelju i u knjizi Djela apostolska toliko su pažljivo pisani da su razotkrili neke važne povijesne termine iako nikad nije bila namjera da evanđelje bude povijesna literatura.


Luka je u svom srcu volio Isusa iznad svega, s apostolom Pavlom na putovanjima, radi evanđelja, mnogo je pretrpio. Svojim zapisima htio nam je reći da se Božić doista zbio u Betlehemu, i to u trenucima koje je Bog pažljivo isplanirao. Isus, pravi Bog postao je čovjek poput nas, u svemu sličan ljudima osim u grijehu.


Ovo jutro pročitat ćemo ponovno izvještaj o Isusovom rođenju iz evanđelja po Luki. Divno je znati da ovo toplo napisano izvješće nije samo priča već da se stvarno tako dogodilo otprilike prije dvije tisuće godina. Dragi Bog je baš htio da takav obrazovan čovjek i istaknut povjesničar kao Luka zapiše Evanđelje kako bi mi danas mogli bez sumnje vjerovati u poruku Evanđelja. Ovo je pravi Božić! Ovako je to izgledalo!


Ev. po Luki 2:1-21


Božić nikada ne bi imao svoju vrijednost kada bi bio samo lijepa priča ili bajka. Božić se stvarno dogodio. Na Božić se sjećamo Isusova rođenja u betlehemskoj štali. To je najveća vrijednost Božića! Došašće u mom srcu događa se vjerom u istinitost svih ovih događaja objavljenih u Bibliji.


Molitva: Dragi Isuse, hvala ti što si se stvarno rodio zbog mene i moga spasenja. Hvala ti za Bibliju u kojoj mogu saznati istinu o tebi i o sebi. Osnaži moju vjeru kako bih mogao od nje svakodnevno živjeti. Hvala ti za Došašće u mom srcu! Amen!


Timothy-Ivan Špičak

 

ADVENT U DPB-u, ADVENT U MOM SRCU

Posted on December 22, 2016 at 1:00 AM Comments comments (0)

Dragi učenici, učenice, učiteljice i učitelji, dragi roditelji, dragi svi!


Božićni blagdani obiteljski su blagdani, tako se barem uvijek kaže. Tijekom adventa to se iznova ponavlja i potiče se ljude na obiteljska okupljanja. Nekoć, u davna vremena obitelji su bile veće nego danas. Otac je bio glava obitelji a svi sinovi, kad bi se poženili, doveli bi svoje žene u svoj dom kod oca, tako da bi u očevoj kući živjelo više obitelji zajedno kao jedna obitelj. Razvodi su se rijetko događali jer je to bilo sramotno. Mnogo djece bilo je zajedno i igralo se, svi zajedno, bratići i sestrične u jednoj kući. Možete si zamisliti kolikog je veselja bilo u toj igri. Za židovske blagdane nezamislivo je bilo biti izvan obitelji, negdje drugdje, daleko od svojih.


Danas su se vremena promijenila. Gotovo svaka obitelj živi samostalno, odvojeno od ostalih. Često za blagdane ljudi rade te nisu u mogućnosti biti zajedno ili putovati jedni drugima. U mnogim obiteljima malo je djece ili samo jedno dijete. Nažalost, u današnjem vremenu mnoge su obitelji i razdijeljene usred bolesti, razvoda, smrti. Mnoga djeca danas nemaju jednog roditelja ili žive s nekim tko im nije pravi roditelj. Usred takvih okolnosti, u vrijeme Adventa, umjesto da se mnogi osjećaju ljepše i veselije, mnogi postaju tužni, deprimirani, izolirani i usamljeni. Mnogi se osjećaju napušteni od svih, bez svoga doma, još više nego inače. Mnoga djeca baš u vrijeme Adventa prolaze najteže trenutke svoga života. Slično je i s odraslima. Samohrane majke i očevi, bolesni i stari roditelji, tužni i ožalošćeni zbog gubitka najbližih, depresija drušva, siromaštvo u kojem ne mogu imati svi puno toga što se u ove dane nudi… nitko gotovo niti ne primjećuje ovu zbilju usred Adventa. Koliko je samo siročadi koja neće imati iskustvo kićenja bora s tatom, pečenja kolača s majkom ili svečanog okupljanja oko blagdanskog stola. Mnogi od beskućnika svoj će Božić provesti pokriveni kartonskom kutijom na ulici. Zamislite samo djevojčicu sa šibicama kako luta ulicom, bosa po snijegu, tužna bez svoje majke, od sveg društva ostavljena…


Marija i Josip stigli su konačno do neke štalice. Umorni i iscrpljeni, daleko od svog doma i obitelji. Bili su ismijani zbog siromaštva i odbačeni od ondašnjih hotela i pansiona za smještaj. Mariji je došlo vrijeme da rodi! Kud baš sad? Nisu imali niti najnužnije za rođenje djeteta. Ipak, ova obitelj koja se često naziva sveta obitelj, uglavnom je poticaj za obiteljska božićna okupljanja.


Ako li bolje razmislimo, sjetit ćemo se kako su se Marija i Josip našli daleko od svoje kuće, u drugom gradu. Marija je bila djevica, Josip nije bio pravi Isusov otac jer je Isus Božji sin. Josip je,dakle, bio Isusu očuh. Isus nije bio pravi Josipov sin, nego posvojen. Rođenjem u štalici Isus je otišao daleko od prijestolja neba, od svog pravog doma, od svog Oca. Ova sveta obitelj našla se u strašnim trenucima jer je kralj Herod htio ubiti dijete. Postali su izbjeglice koje su bježale u Egipat, još dalje od obiteljske kuće u Nazaretu…


Koliku je utjehu Mariji i Josipu donijela spoznaja da je Bog s njima. Isusovo ime je Emanuel, što znači „Bog s nama“! Prvi božićni dani Josipa i Marije bili su ispunjeni mirom i radošću u toj spoznaji. Iako je beba rođena, malena i nemoćna, ona je Bog s nama! Marija i Josip znali su kako nisu sami… Bog je na mnoge načine veselio ovu čudnu obitelj, brinuo je za njih i poslao im mnoge dobročinitelje preko kojih je obradovao njihova srca. Najveću radost iznad svega donijelo je dijete u jaslama, Sin Božji. Mariji i Josipu Bog se približio kad su bili sasvim sami. Isus im je došao da više ne budu sami!

Ovog Božića, zasigurno mogu znati:“ Emanuel je došao tako da i ja ne moram biti sam!“ Možda ću se naći ovih dana udaljen od najbližih, tužan zbog gubitka voljenih, tužan što će za obiteljskim stolom neki stolci ostati samo prazna mjesta, možda ću biti bolestan ili zaboravljen od mnogih, možda neću imati sve što neki drugi imaju ili ću se naći u opasnosti…


Ohrabrit ću se najvažnijom spoznajom: “Iako se mogu osjećati osamljen, nikada neću biti sam jer je Isus došao. Bog je s nama! Njegova prisutnost donijet će mi ovog Božića radost u srce i mir duši. Koje li radosti!


Kada se osjećaš da nemaš svoga doma (jer dom je tamo gdje su ti najmiliji) tada misli na Isusa kojemu si ti najmiliji. Došao je ovdje, u naše zemaljske svakodnevice, da ti i ja možemo iskusiti toplinu doma u zagrljaju s Isusom. On te voli najviše na čitavom svijetu! Voliš li ti njega?


Molitva: Dragi Isuse, hvala ti što si došao u moj nesavršeni svijet donijeti toplinu svoje ljubavi i osmijeh onih koji mi nedostaju. Hvala ti što si baš Ti razlog da se ovog Božića mogu osjećati voljen! Hvala ti, što u moju usamljenost donosiš sigurnost:“ Mogu se osjećati usamljeno, ali nikad nisam sam! Hvala ti Isuse što si baš tu, uz mene, ovog Božića! Amen!


Timothy-Ivan Špičak

ADVENT U DPB-u, ADVENT U MOM SRCU

Posted on December 21, 2016 at 10:30 AM Comments comments (0)


Dragi učenici, učenice, učiteljice i učitelji, dragi roditelji, dragi svi!


Jutros sam se probudio i pogledao kroz prozor. Vani nema snijega, ali sve je bijelo od mraza i inja. Ledeni kristalići cakle se na probijajućem svjetlu zore. Hladno je! Vani je hladno, ali unutra je toplo! Osjećam radost jer Advent se primiče svom kraju, zamijenit će ga Božić! Tako vrijeme iščekivanja i pripreme za blagdan Božića polako prolazi, a dolazi ono dugo iščekivano. Advent me ovo jutro poziva pogledati kako je proteklo ovo vrijeme iščekivanja. Je li se moje srce malo više zagrijalo od prvih dana Adventa?


Na jedan zimski kamp u kući DPB došli smo u silnom iščekivanju hoće li zapadati snijeg ili ćemo zimski kamp provesti bez zimske idile. Još je i tema kampa bila „Frozen“, pa smo mislili kako bi baš bilo, više nego zgodno, imati snijega. Sve je bilo spremno za zimske radosti, ali snijega tamo nije bilo. Ok, mislili smo, barem imamo zimsku temu. Imamo i skafandere, kape, rukavice i šalove. Spremni smo!


Pozornica i dnevna soba bili su uređeni, papirnati snjegovići i pahuljice, sve je bilo tu, no pravog snijega nije bilo, iako su ga u vremenskoj prognozi najavili. Mi smo to s oduševljenjem prihvatili… Čekalo se! A onda je snijeg počeo padati i padati i padati… Zatrpao nas je tako da smo bili u izolaciji od ostalih, tek hrabri su uspjeli probiti se kroz mećavu. Radosti nije bilo kraja. Atmosfera na kampu bila je predivna, a radost zajedništva i uživanja na snijegu bila je neopisiva. Pečene kobasice na žaru usred zimske idile zagrijale su nas okupljene oko vatre, no više su nas zagrijale naše priče, svjedočanstva i ljubav Božja. To predzadnje veče, ušli smo nakon svega, u dnevnu sobu i znali smo da je Isus ušao s nama. Vani je bilo i dalje hladno, ali unutra je postalo vruće od svih svjedočanstava i molitve, suza i radosti, igre i spoznaje da smo doživjeli vidjeti kako se zamrznuta srca zagrijavaju, odleđuju i postaju topla za Isusovu riječ, za Isusa. Kako smo pjevali himnu kampa i riječi „Nevažni su zli jezici kad si uz mene, Tvoja silna ljubav me osnažuje!“ osjetio sam, po tko zna koji put, tu snagu njegove ljubavi koja grije smrznuto i odleđuje, osjetio sam snagu tamo gdje je slabost, snagu ljubavi tamo gdje je umor, Isusovu snagu tamo gdje mi voditelji, ma koliko god bili dobri i osposobljeni, nismo kadri djelovati, božansku snagu koja od kamena stvara mekoću i život.


„Stavit ću svoje zakone u pamet njihovu, upisat ću ih u srca njihova. (Hebrejima 8, 10)


„Iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, da hode po mojim naredbama i da čuvaju i vrše sve moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja Bog njihov!“ (Ezekiel 11, 19-20)


Primjećujete li što je Bog ovdje rekao? Tko može kameno i zaleđeno srce dotaknuti? Vjerujem da jedino Bog čini upravo to da naša srca postaju više osjetljivija za slušanje njegovog glasa i gledanje njegovih djela. Inače smo bešćutni, srca su nam okamenjena, no ljubav Božja veća je od tvrdoće kamena, snaga Božje ljubavi može zatopliti naša srca.


Danas mi valja razmisliti o mnogo toga što smo čitali i slušali ovih dana u našem Adventu u DPB-u. Je li se moje srce malo više zatoplilo za čitanje i razmišljanje o Božjoj riječi? Ako me preplavljuje toplina, bez obzira na svu hladnoću oko mene, znači da sam spreman ponovno dočekati Božić s radošću u srcu. Zasigurno neću biti poput gostioničara koji je one noći, dok su Josip i Marija tražili mjesto za prenočište, rekao: „Ne, ove noći sve je puno, nemam mjesta za vas!“ Ne, ja sam odlučio, ovog Božića moje će srce gorjeti poslušnošću Božjoj riječi. Kad Advent u DPB-u prođe, nastavit ću i dalje više čitati i proučavati Božju riječ, Bibliju.


Na Božić, Bog je došao u liku Djetešca, da ja kamena srca, mogu dobiti mesnato, poslušno njegovu glasu. Došao je, da ja „mogu postati dionikom njegovog naroda, a on biti moj Bog“! To je pravo Došašće: KADA BOŽIĆ ROĐEN U JASLAMA POSTAJE BOG MOG SRCA I ŽIVOTA!


Molitva: Dragi Isuse, došao si roditi se u hladnoći moga srca, došao si ugrijati moje srce za Tvoju riječ! Došao si dati mi novo srce koje će činiti ono što je tebi milo! Samo je snaga tvoje ljubavi toliko jaka da me može mijenjati. Dragi Isuse, trebam te danas i snagu tvoje ljubavi. Danas budi Bog moga života i ostani zauvijek! Amen!


Timothy-Ivan Špičak

 

ADVENT U DPB-u, ADVENT U MOM SRCU

Posted on December 20, 2016 at 2:20 AM Comments comments (0)

Dragi učenici, učenice, učiteljice i učitelji, dragi roditelji, dragi svi!


Danas imam za vas jednu priču. Opustite se i pažljivo poslušajte:


„Tko je pričuvao ovce?“

Nekoliko dana prije Božića učiteljica je djeci pričala o božićnim događajima. Iako nije bila nešto posebno pobožna, trend je bio govoriti o Božiću, a i djeca su te priče voljela. Naravno, nije mogla ona biti iznimka među svim drugim učiteljicama koje su pričale božićne priče pa je odabrala neku još iz svog djetinjstva. Pomisao na nju nekako joj je zatopljavala srce. Ipak, za nju su božićne priče bile priče za djecu, a s odrastanjem prestala je vjerovati u priče i stvarnost božićnih događaja.


Prošle je godine pričajući priču čak i pogriješila u detaljima. Rekla je kako su tri mudraca s Istoka Isusu za poklon donijeli pet kruščića i dvije ribice. Mali Filip odmah ju je ispravio. Kako se to ne bi dogodilo i ove godine, na tavanu je potražila bakinu Bibliju i prije spavanja detaljno pročitala. Sad je bila samouvjerena kako će sve dobro proći i tako je mirno zaspala.


U školi je jutro započela pričajući božićnu priču djeci:“Marija i Josip bili su jako siromašni, ali vrlo pobožni ljudi iz Nazareta. Marija je bila odabrana od Boga da rodi dijete Isusa. U to vrijeme, od cara Augusta izišla je naredba kako se svatko mora prijaviti i upisati u svoj rodni grad. Marija i Josip morali su putovati u Betlehem. Put je bio naporan i dug, a kad su stigli do Betlehema, nitko im nije htio dati prenočište. Možda zato što su bili siromašni ili zato što su bili prljavi i prašnjavi od puta? Možda za njih nije bilo mjesta jer su bili iz druge županije i govorili drugim narječjem? Kako god bilo, našlo se tek malo mjesta u štali jedne gostionice.


Marija i Josip, umorni od puta ušli su u tu štalu za smještaj životinja. I te noći dogodilo se nešto posebno. Marija je rodila dijete Isusa i položila ga u jasle jer kod ljudi u stanovima nije bilo mjesta za njih. Izgleda zato Bog nije htio ni javiti bogatima što se dogodilo, već je posebnu vijest javio najprije siromašnim pastirima koji su čuvali svoje ovce na pašnjacima Betlehema. Pastirima je Bog poslao anđela koji im je rekao:“ Ne bojte se jer vam donosim radosnu vijest koja je za sve narode. Danas vam se u Betlehemu rodio Isus Spasitelj! Potražite ga kako leži u jaslama, povijen u pelenicama!“ Tad su još mnogi anđeli zapjevali: “Slava Bogu na visini i mir ljudima na zemlji!“ Kad su anđeli otišli, pastiri su brzo potrčali u Betlehem vidjeti Isusa…


Tad, u tom času, učiteljicu je prekinuo glasić Petra, učenika koji je uvijek imao puno pitanja. „Ali, kako su pastiri mogli ostaviti ovce? Zar se nisu bojali da će ih vukovi rastrgati?“, pitao je Petar. Učiteljica je zašutjela. O tome nije ništa u Bibliji pročitala iako ju je čitala samo zato da se opet ne osramoti. Dok je grozničavo smišljala što bi rekla prekinuo ju je glas Borisa:“ Ja mislim, sigurno su im anđeli rekli neka samo oni idu u Betlehem, jer će anđeli čuvati ovce od vukova, dok se pastiri ne vrate!“


Presretna što ju je Boris izvukao iz užasne situacije, učiteljica je veselo nastavila: “Da, da! Tako je to bilo! Bog uvijek šalje svoje anđele neka sačuvaju one koji Njega štuju. Bog šalje svoje anđele onima koji se u Njega uzdaju.“


Kasnije se sama čudila svojim riječima. Mislila je o njima i kad je pošla spavati. Biblija je još uvijek bila uz njezin krevet, pa je uzela još jednom čitati božićne događaje. Odjednom, shvatila je kako je izrekla duboku božansku istinu. Bog šalje svoje anđele onima koji se u Njega uzdaju.


Na Božić, sam Isus došao je onima koji su ga primili. Na Božić, sam Isus dolazi onima koji ga primaju. Iznenada Bog za nju više nije bio dalek i nedokučiv, već Bog koji je blizak ljudima u njihovim svakodnevnim okolnostima. Bog joj je došao kad ga je neizmjerno trebala da je izbavi od sramote u kojoj se našla. Da, zbog toga je Isus došao; skinuti sramotu grijeha s nas, prikupiti i očuvati nas od svih vukova koji nas žele uništiti, pričuvati nas kao one ovčice na betlehemskim pašnjacima.


Molitva: Dragi Isuse, kao što pastir okuplja ovce svoje i čuva ih, okupi i nas i čuvaj nas od hladnoće srca naših. Isuse, Dobri pastiru, neka se riječi Evanđelja slažu u mome srcu da ih nikad ne zaboravim…I neka se po toj Riječi događa Došašće u meni. Amen!


Timothy-Ivan Špičak


(preuzeto i prepričano iz knjige Branka Bajera, Božić; 1994.,str.47.)

ADVENT U DPB-u, ADVENT U MOM SRCU

Posted on December 19, 2016 at 1:40 AM Comments comments (0)


Dragi učenici, učenice, učiteljice i učitelji, dragi roditelji, dragi svi!


Danas ćemo upaliti četvrtu svijeću na adventskom vijencu. Četiri svijeće svijetle zasigurno više nego samo jedna svijeća. Četvrta svijeća označava skori kraj adventskog vremena ali i skori trenutak Božića.


Božić je deminutiv (umanjenica) od riječi Bog. Na Božić, sam Bog postao je maleno dijete, Božić, kako bi nama služio i donio spasenje. Nikada ne bismo mogli upoznati Boga da nam se on sam nije objavio. Isusovo rođenje, njegova imena, njegov život, smrt i uskrsnuće pokazali su nam kakav je Bog i koliko nas voli.


Kada se neko dijete treba roditi, roditelji su u velikoj muci oko izbora imena. Trebaju djetetu dati ime za cijeli život. Ime opisuje nekoga ili ima neko značenje. Zamislite samo, nazovete sina imenom Smješko, a ono bebač stalno plače. Ili nazovete svoje dijete Mirna, a kad ono djevojčica sve osim mirna.


Dragi Bog pažljivo je odabrao ime svom Sinu i rekao preko anđela Mariji i Josipu kako ga imaju nazvati. Navijestio je to i davno prije Božića, onda kada je rekao i o mjestu rođenja, rekao je je preko proroka Izaije: „Zato, sam će vam Gospod dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!“ (Izaija 7,14) U Evanđelju po Mateju, zapisano je kako anđeo dolazi Josipu i govori mu isto ovo:“ Evo Djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel – što znači: Bog je s nama!“ (Mt 1,23) Prorok Izaija zapisao je još Isusovih imena: „Jer dijete nam se rodilo, sina dobismo, na plećima mu je vlast, Ime mu je Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.“ (Izaija 9,5)


Neka smo njegova imena već spominjali u našim adventskim promišljanjima, neka su više poznata, a neka manje. Najpoznatije Isusovo ime je ISUS. Riječ Isus dolazi od hebrejske riječi JEŠUA, JOŠUA. Na njemačkom se vrlo lako uočava sličnost zbog izgovora: JESUS. Ime Isus ima vrlo jednostavno značenje. Prenio ga je anđeo Josipu kada je rekao: „Marija će roditi sina i nadjeni mu ime ISUS, jer će on spasiti, izbaviti svoj narod od grijeha njegovih!“ (Mt1,21) Ime Isus znači: Bog spašava!


Kršćani nemaju, dakle, nekog jadnog Boga. Isus je moćan i silan Bog, Jedino on može opraštati grijehe i spasiti nas. On je to i potvrdio kad je uskrsnuo od mrtvih. Zbog grijeha, ljudi su počeli umirati. Samo Isus koji može osloboditi narod od grijeha, uskrsnućem je potvrdio da on stvarno ima tu moć i vlast.


Advent me u ove predbožićne dane poziva da razmišljam o Isusu. Isus je smisao Božića. Isus je Emanuel - Bog s nama, tako da više nikad nisam sam. Isus je Knez mironosni koji mi može dati mir uvijek i u svemu. Isus je Savjetnik divni. U Bibliji, njegovoj riječi mogu naći najbolje savjete ikad izgovorene koji će me sačuvati na dobrom putu i zbog kojih će mi dobro biti. Isus je vječni Bog koji se utjelovio i postao poput mene da umjesto mene umre na križu. Jedino zato ja mogu biti oslobođen od grijeha i živjeti slobodno.


Bog je pažljivo odabrao imena svom Sinu. On nas poziva da ovaj dan dođemo k Isusu i u svom srcu priznamo da njega trebamo, Spasitelja!


Advent u mom srcu događa se kada ispovijedam i svim srcem vjerujem da se Isus utjelovio, da je Isus umro umjesto mene, radi mojih grijeha i radi moga spasenja, da je pokopan i da je treći dan uskrsnuo! Tada se u mom srcu događa spasenje!

To je pravo Došašće!


Molitva: Dragi Isuse, prizivam te u svoj život! Dođi Isuse u moje srce. Trebam te. Priznajem da sam griješan i trebam tebe Spasitelja. Isuse, neka se sveti ime tvoje u mom srcu i mom životu! Ovog Božića daj mi trajnu radost i svoj mir zauvijek! Amen


Timothy-Ivan Špičak

ADVENT U DPB-u, ADVENT U MOM SRCU

Posted on December 18, 2016 at 11:00 AM Comments comments (0)

TVOJA RIJEČ NOZI JE MOJOJ SVJETILJKA I SVJETLO MOJOJ STAZI.

Psalam 119, 105


U proteklom tjednu adventska razmišljanja proizašla su iz biblijskih odlomaka koje ostavljamo ovaj vikend za dublje osobno promišljanje. Slobodno podijelite i svoje misli s drugim čitateljima ovih adventskih promišljanja u DPB-u.


Radosna vijest za svakoga

Ev. po Luki 2,10

Ev. po Marku 16, 10-14

Izaija 61,10


Pronađena ovca

Ev. po Luki 15, 1-7

Ev. po Ivanu 10, 11-16

Izaija 40,11


Znak je u jaslama!

Ev. po Luki 2, 11-12

Otkrivenje 3, 20


Krevet za kralja

Ev. po Mateju 8, 18-20

Ev. po Ivanu 13, 1-20

Rimljanima 12, 9-13


Razmišljaj u svom srcu!

Ev. po Luki 2, 18-19

Psalam 119, 9-12


Timothy-Ivan Špičak

ADVENT U DPB-u, ADVENT U MOM SRCU

Posted on December 15, 2016 at 6:05 PM Comments comments (0)

Dragi učenici, učenice, učiteljice i učitelji, dragi roditelji, dragi svi!


Advent u DPB-u, na kraju trećeg adventskog tjedna, poziva me da dobro razmislim o svemu što sam vidio i čuo.


Tjedan radosti u kojem smo slušali o radosnim događajima Božića polako odmiče. Nije teško pretpostaviti da ćemo brzo nešto zaboraviti od onoga što smo vidjeli i čuli. Kao što kad učimo za ispit znamo gradivo ali ga nakon nekog vremena zaboravimo tako je i u našoj svakodnevici. Neke stvari brzo zaboravimo. Neke stvari nikad niti ne zapamtimo jer nam do toga nije stalo. Nismo uopće skoncentrirani i ne vidimo razloge zašto bi trebali nešto zapamtiti.


Božićni događaji zasigurno su vrijedni da ih pamtimo i razgovaramo o njima. Božić nema smisla ako nemamo pojma o čemu je zapravo riječ. Božić ima veze sa srcem i umom. Moj stav o Božiću pomaže mi znati kako ću slaviti Božić. Vrijedno je da se iznova podsjećam na božićne događaje i značenje Božića, kako mi sve druge manje važne stvari ne bi odvukle pažnju od najvažnijega.


Marija, Isusova majka nipošto nije htjela zaboraviti najvažnije stvari i događaje oko Božića. Znate li što je činila?

U izvješću o Božiću, evađelist Luka bilježi: „Svi koji su čuli pastire divili su se onome što su im rekli. A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome!“    

(Lk 2,18-19)


Uz obilje ukrasa, svjetlucavih efekata, blagdanske jelovnike i druženja s prijateljima lako je zaboraviti na Isusa i čudesno rođenje Djeteta zamotanog u pelenice i stavljenog u jaslice. Marija je s punim osjećajem razmišljala u srcu svome o svemu što se događalo. Božić ima smisla ako doista znamo svakog časa i srcem svojim prihvaćamo vrijednosti Božića.


Najvažnija vrijednost Božića je istina da je Bog toliko volio ljude da je svog Sina Isusa dao da ih On izgubljene spasi. Ako se u mom srcu to duboko usadilo onda je sve na svom mjestu. Moj Božić nije samo isprazno slavlje koje dođe i prođe, moj Božić je tada ponovni susret s Isusom.


Jednom prilikom na nekoj božićnoj vrtićkoj radionici izrađivali smo papirnate rođendanske torte na kojima je pisalo „Sretan rođendan, Isuse!“ Djeca su torte s malenom svjećicom ponijela kući. Nakon Božića jedna mama ispričala je kako je njezina mala kći promijenila cijeli blagdanski ručak sa svojom tortom. Svi su se pripremili za jelo, i domaćini i gosti, a tad je ona svečano donijela tortu za Isusa, napravila mjesta na središtu stola i tu je odložila. Upalila je svjećicu! Muk… znatiželja… tatina nervoza… Atmosfera i razgovori su se u trenutku promijenili. Božić bez Isusa odjednom je u obitelji postao Božić kad su se svi prisjetili kako je Božić Isusov rođendan. Čak je i tvrdokorni tata, koji se najprije jako naljutio, popustio pred radosnim djetetom koje je razmišljalo o Isusu u svom srcu. Bio je posramljen! Naravno, ja sam slušajući ovo obiteljsko svjedočanstvo bio iznimno ponosan na malenu djevojčicu koja je sve što smo im govorili poslušala, u svom srcu o tome promišljala i djelovala u skladu s tim.


Neka nam ovi dani Božića ne prođu bez razmišljanja o najvažnijoj istini Božića i neka u našem srcu bude mjesta za ljubiti, slaviti i obožavati Isusa. Uzmimo svoje Biblije i ovih dana ponovno čitajmo o božićnim događajima kako bi bili ispunjeni i doživjeli novo Došašće u svom srcu.


Molitva: Dragi Isuse, pomozi mi, usred svih slavlja ovih dana, da nikad ne zaboravim najveću vrijednost Božića! Nauči me mudro pamtiti i bilježiti važne stvari u životu kako bi u svom srcu mogao razmišljati o njima i o tvojoj divnoj milosti! Neka prava radost Božića ispunja moje srce! Amen


Timothy-Ivan Špičak

 

ADVENT U DPB-u, ADVENT U MOM SRCU

Posted on December 15, 2016 at 2:50 AM Comments comments (0)


Dragi učenici, učenice, učiteljice i učitelji, dragi roditelji,


Advent u DPB-u jučer me iznenadio s odgovorom na pitanje: Gdje je Božić?

Sad znam zasigurno da je Djetešce povijeno u pelenicama, koje leži u jaslama, znak Božića. Znak Božića su i promjenjena srca ljudi u kojima ima mjesta za Isusa.


Danas me Advent pita kakav imam krevet na kojemu spavam? Možda je drven ili metalni? Možda je stari ili skroz novi? Možda je to moj krevet ili možda spavam na posuđenome dok meni ne kupe moj. Možda je moj krevet najbolji na svijetu? Možda moj krevet proizvodi najbolje snove? Možda na mom krevetu ima neka naljepnica, možda ima vidljivih vijaka? Možda i nemam svoj krevet pa moram spavati s još nekim?


Pitate se zašto je to sad važno? O važno je, jako! U davna vremena na krevete se urezivalo ime vlasnika kreveta. Već pri rođenju djeteta, za njega se često izrađivao krevet koji će biti trajno njegovo vlasništvo. Krevet je svojim izgledom pokazivao kakvom položaju neka osoba pripada, je li bogati princ ili siromašno seljanće? Krevet nisu imali jadni i siromašni ljudi, pa su spavali gdje su uopće uspjeli i mogli.


Prilikom Isusova rođenja, Josip koji je bio po zanimanju stolar, nije imao prilike napraviti krevetić. Zapravo, Isus uopće nije imao svog kreveta. Jednom je prilikom, kad je već odrastao, rekao: „Lisice imaju jame za sklonište a ja nemam ni gdje glavu skloniti.“ Kad se Isus rodio nije bilo kreveta za njega. Zapravo, postojao je krevetić koji je bio čudnog dizajna. Bile su to jasle u štali. Jasle su postale Isusov krevetić.


Zamislite samo kako se sve izokrenulo. Bogati kraljevi na zemlji imali su skupe krevete a Isus, Kralj neba i zemlje, te je noći spavao u jaslama baš kako je anđeo rekao pastirima. Dobro da im je rekao tu informaciju jer bi pastiri sigurno tražili Spasitelja u nekom boljem krevetu.


Kad je Isus odrastao pitali su ga o njegovom kraljevstvu a on im je odgovorio: „Moje kraljevstvo nije od ovog svijeta. Zemaljski kraljevi traže počasti a ja sam došao služiti.“ Isusov kraljevski život bio je život služenja. Čak i njegov krevetić nije bio njegov, ali je položen u njega, pokazao nam kako je Bog postao siromah radi nas i došao služiti nama svojim rođenjem, životom, smrću i uskrsnućem. Kad je svojim učenicima prao noge, rekao im je: „Ako ja vaš Učitelj oprah vama noge, tako morate i vi činiti jedni drugima. Nije sluga veći od svog Gospodara!“ Isus nas je pozvao na služenje.


Advent nas poziva na služenje jedni drugima baš kao što je Isus služio nama. Mi učitelji trebamo se svakog jutra sjetiti kako smo u školi radi djece, da djeci služimo. Isus je rekao da ono što učinimo najmanjima, učinili smo Njemu.


Učenici također svakoga dana mogu služiti jedni drugima. Isus im je rekao jednom zgodom:“ Čašću činite jedan drugoga većim od sebe!“ Advent je veliki izazov i prilika za služenje drugima. Razmisli što sve možeš učiniti i tako biti sličniji Isusu?


Advent se događa u srcu koje služi! To je Došašće!


Molitva: Dragi Isuse, Svojim rođenjem i čitavim životom naučio si me da je služenje iznad vladanja! U jaslama si već služio meni, Ti, koji si Kralj kraljeva! Nauči me služiti i teret bližnjih dijeliti, kako bih bio prijatelj s tobom i sličniji tebi! Izlij u moje srce obilje svoje ljubavi za ljude oko mene! Amen


Timothy-Ivan Špičak

 

 

 

 

ADVENT U DPB-u, ADVENT U MOM SRCU

Posted on December 14, 2016 at 3:35 AM Comments comments (0)


Dragi učenici, učenice, učiteljice i učitelji, dragi roditelji, dragi svi!


Advent u mojoj školi izgleda bajkovito. Tako je lijepo kada uđem u školski hol i vidim sve što me podsjeća na Advent i Božić! Na panoima su lijepi radovi, adventski vijenac treperi, ukrašen bor svijetli… slično je i u našim domovima… tako znamo da je Božić tu, uskoro!


No, kako je bilo moguće znati da se dogodio prvi Božić? Zasigurno nigdje nije bilo svjetlucavog bora ili panoa s radovima koji bi govorili o blagdanu koji obilježavamo. Nije bilo niti jednog prometnog znaka informiranja koji bi ukazao na božićni događaj. Ipak, neki su ljudi znali da je Božić stvaran. Ipak, postojao je znak Božića.


Kada je anđeo javio pastirima vijest o rođenju Spasitelja (Ev. po Luki 2, 12), između ostaloga im je rekao: „I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!“


Te noći u Betlehemu se zasigurno rodilo još djece. Bilo je u ono vrijeme jako puno male djece. Samo je jedno Dijete bilo Sin Božji. To su znali Josip i Marija jer im je to objavio anđeo. Ali pastiri ga nikada ne bi pronašli da nisu dobili jasan znak! Znak je bilo Dijete povijeno u pelene i položeno u u jasle!


U Evanđelju po Ivanu možemo čitati o mnogim Božjim čudima. Ta čuda nazivaju se znakovi. Ovi znakovi ukazuju da je Bog taj koji je učinio čudo i da njemu treba dati slavu! Čuda odnosno znakovi ne događaju se sami zbog sebe, već da ljudi počnu vjerovati u Boga i njegovog Sina Isusa.


Kada je Dijete u jaslama postalo znak, bilo je to svjedočanstvo da se vječni Bog utjelovio u našu povijest. Božić je došao. Tako su pastiri znali, dogodilo se Božje čudo! Dijete u jaslama bilo je jedino u betlehemskoj štali. Kada su ga pastiri vidjeli, ispričali su sve o čudu koje su doživjeli s anđelima i sve o čudu Djeteta u jaslama. Svi koji su ih slušali, divili su se svemu što su im rekli.


Da, Dijete u jaslama znak je Božića. Jednom u povijesti Isus se rodio u štalici. Bilo je to onda ali to je i danas znak Božića. Danas je moguće opet doživjeti Božić na čudesan način.


Tvoj i moj život su štalica. Tvoje i moje srce su jasle. Isus Spasitelj danas nije mala beba ali je prepoznatljiv u tvom i mom životu ako je stvarno naše srce njime ispunjeno. Božić je stvaran i danas tamo gdje je u srcu Isus. Znak je prepoznatljiv!


Znak je vidljiv! Isus je vidljiv u tvom i mom životu ako je stvarno u našem srcu. Ako psuješ ime Isus ili ne želiš o njemu govoriti niti slušati, zasigurno Božić nije u tvom srcu. Samo tamo gdje je Isus stvaran, rado se o njemu govori i sluša.


Danas me Advent izaziva zaviriti u srce svoje i vidjeti je li Isus stvarno u njemu prebiva? Imam li ja stvaran Božić? Advent me poziva neka u svom okruženju dobro gledam gdje li je i kod koga Božić? Znak je Dijete u jaslama! Isus u srcu! To je pravo Došašće!


Molitva: Dragi Bože, hvala ti za čudo Božića. Hvala ti za znak Božića. Hvala ti za Dijete u jaslama! Hvala ti za Isusa u mom srcu! Pomozi neka još mnogi dožive pravi Božić s Isusom u srcu! Amen!


Timothy-Ivan Špičak


Rss_feed