Sve iz kategorije ‘Gdje su sada’

Prije desetak godina, Tabita Kreko sudjelovala je na jednom od prvih kampova održanih u DPB kući. Tabita danas živi u Texasu gdje radi na svojem doktoratu iz područja fiziologije. Ispričala nam je svojem iskustvu na kampovima, radu s tinejdžerima, životu u Sjevernoj Irskoj, putovanju u Ukrajinu te kako je biti kršćanin u svijetu znanosti.

Boravak na kampu za mene je značio život u zajedništvu s drugima. Bilo je to sigurno okruženje u kojem sam mogla biti ono što jesam. Kamp mi je pomogao da izađem iz svoje ljuske jer sam bila jako sramežljiva i nisam željela razgovarati s drugima. Dobila sam samopouzdanje koje do tada nisam imala. Sjećam se svog prvom kampa, bila je to mala skupina i svi smo se poznavali. Sjedili smo oko logorske vatre i pjevali kršćanske pjesme i sjećam se kako sam se osjećala voljenom. Također je tamo bilo puno zabave i sjećam se mnogih šaljivih i zabavnih priča iz tog vremena. Zbližili smo se s voditeljima i bilo nam je jako važno da možemo s njima razgovarati o tome gdje se trenutno nalazimo u svom hodu s Bogom. Bila sam ohrabrena tim razgovorima.

Također sam pozivala svoje prijatelje da dođu na kamp. Ne sjećam se više koliko sam ih pozvala, ali znam da su Helena i Mateja došle. Pitala sam bi li htjele doći i pristale su. Bilo nam je super i sada su obje također kršćanke.

Kasnije sam imala priliku i sama biti voditelj na kampovima za mlade (iako ne u Severinu). To iskustvo imalo je velik utjecaj na moj život. Zastrašujuće je znati da imaš tolike odgovornosti, a u isto vrijeme je to velik blagoslov jer možeš promijeniti nečiji život time što im kažeš nešto što su trebali čuti u tom trenutku i ohrabriš ih. Mislim čak, da je to za mene koja služim, veći blagoslov nego za one kojima služim. Tinejdžeri se nalaze u kritičnom trenutku u svojim životima jer ne žele razgovarati s roditeljima, možda čak i sa svojim vršnjacima, ali ako zadobiješ njihovo povjerenje, otvorit će ti se i možeš biti osoba koja će utjecati na njihov život za čitavu vječnost. To je divno.

Također sam radila s mladima u Arizoni i Sjevernoj Irskoj. U Arizoni sam radila sa skupinom djevojaka i imale smo svoju malu grupu za proučavanje. Kad sam se preselila u Irsku, prve godine nisam radila mnogo. Druge godine mog boravka tamo uključila sam se u rad s mladima. U crkvi su me pitali što radim i rekla sam im da studiram kemiju i ples pa su me upitali da li bih im htjela pomoći u organizaciji večeri petkom. Petkom navečer crkva je bila otvorena za tinejdžere, ne samo one iz crkve, već za sve koji su željeli doći na druženje. Mogli su igrati razne igre i družiti se. Ja sam počela plesnu radionicu sa skupinom djevojaka. Bile su prilično dobre te smo uvježbale nastup za božićnu predstavu. Tada mi je jedan čovjek ponudio da vodim skupinu mladih u Ukrajinu te da im budem mentor tijekom 8 mjeseci koje ćemo tamo provesti. Mentorstvo drugih kroz tako dugo razdoblje bila je jako velika odgovornost za mene. To je bilo iskustvo koje je zauvijek promijenilo moj život i život skupine koju sam vodila.

Trenutno radim na doktoratu iz kemije i okružena sam znanstvenicima. To je jako teško okruženje za kršćane. Ljudi tamo znaju da sam kršćanka, ali ne znaju koliko ozbiljno shvaćam svoju vjeru. To je svijetu u  kojem su većina ljudi ateisti i nema smisla raspravljati s njima o vjeri. Najbolji način da se svjedoči tim ljudima je da vide moj život u Kristu. Ne znam kamo me Bog dalje vodi, ali spremna sam ga slijediti i vidjeti što još ima za mene.

Nastavljamo seriju svjedočanstava Gdje su sada? s Filipom Grujićem, nekadašnjim sudionikom, a današnjim voditeljem na kršćanskim kampovima za mlade.

Imao sam 17 godina kada sam prvi puta došao u Severin na jedan od kampova za tinejdžere. Do tog trenutka Severin na Kupi za mene je bio samo stajalište uz staru cestu za Rijeku. Po  prvi put sam uopće zakoračio dalje od ugibališta za autobuse. Bilo je to simbolično jer su to bili otprilike i prvi koraci koje sam napravio u novi život vjere. Bio sam tada u fazi traženja Boga, moj život počeo se mjenjati i po prvi puta nazirala se nova perspektiva i snaga koju samo Bog daje. Bio sam tek zbunjeni tinejđer sa lošom frizurom i hrpom pitanja, ali Bog je iskoristio još jedan kamp kako bi me dotaknuo i odgovorio na moje sumnje svojom ljubavlju. Te godine kamp u Severinu bio je pod vodstvom Anice Kerep i vrijeme koje sam tamo proveo u društvu voditelja, svojih vršnjaka i relativno novih prijatelja bio je dodatni poticaj za hod sa Bogom. Vrijeme smo proveli proučavajući Bibliju, ali i ludo se zabavljajući. Pjevanje uz gitaru, kupanje u rijeci i istraživanje obližnjeg dvorca sa povremenim izležavanjem na staroj plavoj mreži ispunilo je vrijeme provedeno na kampu. Sve u svemu za jednog tinejdžera bio je to cool doživljaj. Pročitaj sve

U ovoj slavljeničkoj godini želimo se sjetiti mnogih koji su prošli kroz našu DPB kuću, bilo kao kamperi, voditelji, kuharice ili volonteri na radnim akcijama. Neki od njih su prvi puta došli na dječje susrete, bili pomoćni voditelji i na kraju voditelji. Seriju ćemo započeti s Rebekom Berković, djevojkom koja je praktički odrasla u Severinu. Pročitaj sve