Biblija je jedinstvena knjiga podijeljena na Stari i Novi zavjet u kojima se ukupno nalaze 66 knjiga. Stari zavjet čini 39 knjiga, a Novi 27. Sama riječ Zavjet znači «savez» ili «ugovor».

Pisali su je ljudi nadahnuti Duhom Svetim, ukupno četrdeset autora različitih zanimanja i socijalnih statusa od pastira, farmera, izrađivača šatora, liječnika, ribara, filozofa pa sve do kraljeva. Unatoč njihovoj različitosti, Biblija je izuzetno kohezivna i jedinstvena knjiga.

Najveći dio Starog zavjeta napisao je Mojsije – prvih pet knjiga koje se nazivaju još i Petoknjižje, a čine sam temelj Biblije. Najveći dio Novog zavjeta napisao je apostol Pavao – 14 knjiga odnosno jednu polovicu.

Biblija je pisana u periodu od 1450 godine prije Krista (Mojsijevo vrijeme) do 100 godine nakon Krista (razdoblje nakon smrti i uskrsnuća Isusa Krista). Najstarijom knjigom Starog zavjeta smatra se knjiga o Jobu koju je napisao nepoznati Izraelac oko 1500 godina prije Krista. Drugi pak smatraju da je Petoknjižje najstariji dio Starog zavjeta napisano između 1446 i 1406 godine prije Krista. Najmlađa knjiga Starog zavjeta je knjiga proroka Malahije napisana oko 400 godina prije Krista. Što se tiče Novog zavjeta smatra se da je najstarija Jakovljeva poslanica napisana oko 45 godine nove ere, a najmlađa knjiga, ne samo Novog Zavjeta, nego i cijele Biblije je knjiga Otkrivenja nastala oko 95 godine nakon Krista. Različiti dijelovi Biblije pisani su na jednom od tri jezika: hebrejskom, aramejskom i grčkom.

Cijeli Novi zavjet kanoniziran je prije 375. godine naše ere, dok je starozavjetni kanon nastao mnogo prije Krista. Sama riječ «kanon» dolazi od grčke riječi «kanon» što je bio naziv za štap za mjerenje duljine. Dakle, kad kažemo da je Biblija kanonizirana znači da je izmjerena prema standardima ili testu božanskog nadahnuća i autoriteta. Kanon je postao skup rukopisa prihvaćenih od strane apostola kao temelj kršćanskog vjerovanja. Također je standard prema kojem žive kršćani tijekom stoljeća.

 Prvi prijevod Biblije na hrvatski jezik je prijevod Novog zavjeta Stipana Konzula Istranina i Antuna Dalmatinca nastao između 1560. i 1563. godine. Prvi prijevod cjele Biblije s latinskog na hrvatski jezik nastao je u 19. stoljeću. Prva Biblija tiskana je 1454. godina i bila je to prva knjiga kuju je otisnuo Johannes Gutenberg nakon što je izumio tiskarski stroj. Najstariji kompletni rukopis Biblije koji još uvijek postoji je Codex Vaticanus, a datira iz prve polovine četvrtog stoljeća. Postoje stariji očuvani dijelovi Biblije, a najstariji sačuvani rukopis je dio Evanđelja po Ivanu  pronađen u Egiptu koji datira s početka 2 stoljeća.

 Najdulja knjiga u Bibliji su Psalmi – ima ih čak 150, dok je najkraća 2. Ivanova poslanica koja ima samo 13 redaka. Najdulje poglavlje je Psalam 119, a najkraće Psalam 117. Zanimljivo je da se upravo ta poglavlja nalaze oko same sredine cijele Biblije. Najdulji stih u Bibliji je u Esteri 8:9, a najkraći u evanđelju po Ivanu 11:35 i kaže: «Isus proplaka». Knjiga o Esteri je također jedina knjiga u cijeloj Bibliji koja ne spominje riječ Bog. A u Starom zavjetu spominje se i najstariji čovjek koji je ikada živio. Bio je to Metušalah koji je živio 969 godina. Osim njega koji je živio tako dugo postoje i dva čovjeka koji nisu nikada umrla, nego ih je Bog jednostavno uzeo k sebi. Bili su to Henok koji se spominje u knjizi Postanka i prorok Ilija koji je na vatrenim kolima uzdignut na nebo. Biblija također jednog čovjeka naziva najkrotkijim čovjekom koji je ikada živio (osim Isusa) – bio je to Mojsije.

Biblija je do sada prevedena na 2018 jezika što je najveći broj prijevoda jedne knjige. U usporedbi s time djela Williama Shakespeara, jednog od najpoznatijih književnika svih vremena prevedena su na svega 50 jezika. I na kraju, Biblija je i danas najprodavanija i najčitanija knjiga na svijetu.